Ni ne znam te
A vec cinis cuda
Da zadrhtim
I od same pomisli
Na tebe
Ne, ne svidas mi se
Al imam neki cudan predosjecaj
U vezi tebe
izgledaš tužno
mrzim da te gledam takvu
na moje pitanje šta je
sačeka me isti odgovor
dokle više
kažem ti isfrustrirano ne zašto što je uvijek tebi nešto
već zato što mi je žao mi je da gledam kako se iz tebe takve
isisava radost i volja
da podijeliš s svijetom tvoj kvalitet.
valjda postoji pravda,
svijetlo na kraju tunela,
duga posle kiše.
one su lijepe, izazivaju poglede i bude želju
stvarno su lijepe da zastaneš da dođeš k sebi kad ih vidiš
ali ja ne želim da budem one.
izgrađene iz istog kalupa
bez jake potpore i čvrstih leđa
onog što tvrde.
upoznaš jednu i znaš ostalih deset.
praštam ti sve trenutke slabosti
kad si bila očajna i učinila nešto čime se sada ne ponosiš
praštam ti i za ostale trenutke koji nisu bili trenuci slabosti
već hirovi kojih se sada podjednako stidiš
praštam ti i kažem ti da i ti moraš početi da praštaš
moraš dalje
čovjek si
od krvi i mesa,
savršenosti i nesavršnosti,
nemoguće je uvijek biti ispravan i čist,
ne padaj na njihov ideal savršenosti,
ali ne koristi nesavršenost
kao povod za svjesna nedjela.
Ni ne znam te
A vec cinis cuda
Da zadrhtim
I od same pomisli
Na tebe
Ne, ne svidas mi se
Al imam neki cudan predosjecaj
U vezi tebe
želim ti da ostaneš sama ali sa sobom,
kad se svi oni pokupe i odu želim ti da imaš sebe
tad najviše,
praštam ti sve trenutke slabosti
kad si bila očajna i učinila nešto čime se sada ne ponosiš
praštam ti i za ostale trenutke koji nisu bili trenuci slabosti
već hir kojih se sada podjednako stidiš
praštam ti i kažem ti da i ti moraš početi da praštaš
ako želiš dalje,
čovjek si od krvi i mesa,
savršenosti i nesavršnosti,
nemoguće je uvijek biti ispravan i čist,
ne padaj na njihov ideal savršenosti,
budi čovjek,
ali ne koristi to izgovor za svjesna nedjela
mislim da nikad neću biti više
od onoga što sam sad
kompleks zabrobljen u tijelu đevojke od 20 godina
neprestana borba sa samom sobom
i izdah za moju prekomplikovanost
i preuveličavanje mogućnosti moje sreće
pokušavam da dokučim jesam li i kao dijete
bila nesrećna ili sam tim otrovana ulaskom u pubertet
ne sviđa mi se što shvata
dijete je bacilo sjeme
a djevojka preuzela i njegovala plod
do danas, više ga ne želi
a ne umije ga se osloboditi
cupkam u mjestu poražena mišlju
što je sve uvijek veće od mene
i što ne mogu bar jednom da ja imam kontrolu
daleko
negdje kazu da zivis
sta mi vrijedi
kad te ne mogu vidjeti
cuti ti glas
i nasmijati se tvom liku
sta mi vrijedi sto sj negdje daleko tamo
ti srecan
nepogodjen našim nesanicama
kome vrijedi sto nam ispratis svaki korak
i šiptnes svaku sijenku
kad ne znamo da si to ti
tu.
pricas li bogu u obećanom raju
s sjetom u glasu sto si se odselio daleko od doma
kako bi volio kartu za povratak
do nas
mnogo je toga cega bi volio da budes dio.
***
trza te iz sanjarenja
vise ti nije mjesto među nama
galaksije nas dijete
a ko je lud da prevali toliki put?
flegma
kratak opis svih momaka koje privučem
ima li to univerzum u planu
još jedno moje iscimanje u nizu
zašto ja uvijek moram prva da počnem
krenem i nastavim?
rijetko ljudi koje želim
prvi dođu do mene
spremni da me naklone sebi
uvijek sam ja prva
fali li mi nešto da bi neko
želio da mi priđe
“I šta radiš ovde?” - upita Mali Princ
“Pa ništa. Sedim ovde i lepa sam. I svi me vole. I dive mi se.” - odgovori Ruža
“To je lepo.” - reče Mali Princ, “I uvek će te voleti?”
“Ne.” - reče Ruža, “Jednog dana ću uvenuti i onda će prestati da mi se dive.”
“Baš čudno.” - reče Mali Princ, “Da si ti moja ruža, ja bih te voleo i tada.”
